Dizartrija (dysarthria) se u literaturi opisuju kao organski poremećaj govora koji nastaje kao posljedica živčano mišićnog oštećenja govorne muskulature, a javlja se u osoba s cerebralnom paralizom, Parkinsovom bolešću, multiplom sklerozom.

 

U kliničkoj slici nalazimo poremećaj govorne respiracije, fonacije i artikulacije. Dizartrični govor je rezultat smanjenih, pojačanih, nekoordiniranih pokreta svih elemenata govornog aparata. Dizartrijom se nazivaju i manji izolirani poremećaji nastali zbog pareze jednog perifernog govornog organa, npr. samo jezika, usne, dijela mekog nepca ili glasnica.

 

Dizartrije se klasificiraju na više različitih načina: prema vremenu nastanka oboljenja, etiologiji (uzroku), neuroanatomskoj lokaciji, oštećenju pojedinih dijelova govornog aparata ili vezano uz određene bolesti.

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 

Kod nekih dizartrija postoji izrazita nemogućnost da se postigne potreban intenzitet glasa, odgovarajući ritam i tempo.

 

Istraživalački centar u Mayo klinici u SAD-u je vodeći u pružanju novih spoznaja i postignuća u terapiji dizartrija.

 

Cilj u terapiji dizartrije (ovisno o tipu) je planirati postupke i vježbe koje će poboljšavati i unaprijediti pokretljivost govornih organa, vježbe upotrebe pravilnog govornog disanja, vježbe koncentracije i pažnje, vježbe ritma i tempa govora, adekvatne intonacije. Ponekad, zbog osjećaja nemotiviranosti, nelagode i otpora prema govoru, važno je inicirati govor tj. verbalnu aktivnost i potrebu za komunikacijom.